Kratko rečeno, nije. Usporedba drevnih rukopisa pokazuje da je tekst Biblije u osnovi ostao nepromijenjen i tisućljećima nakon što je bio prepisivan na propadljivim materijalima.

 Do danas je pronađeno na tisuće biblijskih rukopisa. Neki reci u tim rukopisima međusobno se razlikuju, a to pokazuje da je u prepisivanju bilo grešaka. Uglavnom je riječ o sitnim razlikama koje ne mijenjaju značenje teksta. Međutim, pronađeno je i nekoliko prilično velikih razlika, a neke od njih namjerno su načinjene kako bi se izmijenio smisao biblijskih redaka. Spomenut ćemo samo dva primjera:

1.   U nekim starijim prijevodima Biblije 1. Ivanova 5:7 sadrži sljedeću misao: “u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ova su trojica jedno.” No izučavanjem pouzdanih rukopisa potvrđeno je da te misli nema u izvorniku, nego da je dodana kasnije. a Zbog toga je ne nalazimo u suvremenim prijevodima Biblije.

2.   Božje osobno ime u biblijskim se rukopisima spominje na tisuće puta. No ono je u mnogim prijevodima Biblije zamijenjeno titulama, naprimjer “Gospodin” ili “Bog”.

 Do današnjeg dana otkriveno je jako puno biblijskih rukopisa, pa se njihovim međusobnim uspoređivanjem greške mogu lako otkriti. b Što se na temelju toga može reći o točnosti Biblije?

•   Hebreist William Green o hebrejskim knjigama Biblije (koje su poznatije pod nazivom Stari zavjet) rekao je sljedeće: “Sa sigurnošću se može reći da nijedno drugo djelo iz starog doba nije sačuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku.”

•   Bibličar Frederick Bruce o grčkom dijelu Biblije (odnosno Novom zavjetu) izjavio je: “Dokazi koji svjedoče o autentičnosti teksta Novog zavjeta daleko su brojniji od dokaza koji potvrđuju vjerodostojnost mnogih zapisa klasičnih pisaca, a u njih nitko i ne pomišlja sumnjati.”

•   Sir Frederic Kenyon, uvaženi stručnjak za biblijske manuskripte, kazao je da čovjek “može uzeti u ruke kompletnu Bibliju i bez straha ili oklijevanja reći da u rukama drži pravu Riječ Božju, koja je stoljećima bez bitnih ispuštanja prenošena s jedne generacije na drugu”.

•   Prepisivači Biblije, i Židovi i kršćani, sačuvali su izvještaje koji razotkrivaju teške grijehe koje su počinili pripadnici Božjeg naroda c (4. Mojsijeva 20:12; 2. Samuelova 11:2-4; Galaćanima 2:11-14). Sačuvali su i ulomke iz kojih je jasno vidljivo da je Bog osudio židovski narod zbog njegove neposlušnosti te one koji pokazuju koja ljudska učenja nemaju temelj u Božjoj Riječi (Hošea 4:2; Malahija 2:8, 9; Matej 23:8, 9; 1. Ivanova 5:21). Time što su te izvještaje točno prepisali, prepisivači su pokazali da im se može vjerovati i da izuzetno cijene Božju svetu Riječ.

•   Nije li razumno vjerovati da se Bog, koji je i nadahnuo pisanje Biblije, pobrinuo da ona bude točno prepisana? d (Izaija 40:8; 1. Petrova 1:24, 25). Na koncu, on nije htio da ona koristi samo ljudima u prošlosti nego i nama danas (1. Korinćanima 10:11). U njoj piše: “Sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano, da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu” (Rimljanima 15:4).

•   Isus i njegovi sljedbenici citirali su iz rukopisa hebrejskih knjiga Biblije i nisu smatrali da trebaju sumnjati u njihovu točnost (Luka 4:16-21; Djela apostolska 17:1-3).