Idi na sadržaj

UGLEDAJMO SE NA NJIHOVU VJERU | ILIJA

Ostao je vjeran do kraja

Ostao je vjeran do kraja

 Ilija je upravo čuo da je kralj Ahab umro. Možda je u tom trenutku ostarjeli prorok nesvjesno pogladio bradu i zagledao se u daljinu. Razmišljao je koliko je puta proteklih desetljeća imao posla s tim zlim kraljem. Izdržao je toliko toga! Prijetili su mu i progonili ga te je čak gledao smrti u oči. A sve to zbog Ahaba i njegove žene, kraljice Izebele. Ahab nije ni prstom maknuo kad je Izebela naredila pokolj mnogih Jehovinih proroka. Osim toga, s njom je smislio podli plan kako ubiti nedužnog i pravednog Nabota i njegove sinove. A zašto? Samo zbog svoje pohlepe. Tada je Ilija kralju prenio Jehovine oštre riječi kojim je osudio i njega i cijeli njegov dom. Božje su se riječi konačno ispunile. Ahab je umro baš onako kako je Jehova prorekao (1. Kraljevima 18:4; 21:1-26; 22:37, 38; 2. Kraljevima 9:26).

 No Ilija je znao da treba i dalje nepokolebljivo služiti Jehovi. Izebela je još uvijek bila na životu te je vršila zli utjecaj na svoju obitelj i čitav narod. Iliju su čekale brojne prepreke, a svog suradnika i nasljednika Elizeja trebao je poučiti još mnogočemu. Što se događalo tijekom posljednja tri Ilijina zadatka? Kad saznamo kako mu je vjera pomogla da ostane vjeran Bogu, bit će nam jasnije kako možemo ojačati svoju vjeru u ovom teškom vremenu.

Osuda izrečena kralju Ahaziji

 Nakon Ahabove smrti na prijestolje je zasjeo njegov sin Ahazija. Ništa nije naučio iz grešaka svojih roditelja, Ahaba i Izebele. Dapače, samo je nastavio raditi zlo (1. Kraljevima 22:52). I on je štovao Baala. Ta religija okaljala je svakog svog poklonika jer je zagovarala hramsku prostituciju, pa čak i žrtvovanje djece. Je li Ahaziju išta potaknulo da promijeni svoj način postupanja? Je li išta učinio kako bi svom narodu pomogao da se vrati Jehovi i više mu ne bude nevjeran?

 Taj mladi bahati kralj jednog je dana doživio tragediju. Pao je kroz rešetku u svojoj sobi i teško se ozlijedio. No čak ni tad, kad mu je život visio o koncu, nije se obratio Jehovi za pomoć. Svoje je glasnike poslao u filistejski grad Ekron, praktički svojim neprijateljima, kako bi njihovog boga Baal-Zebuba pitao hoće li se ikad oporaviti. Jehova to više nije mogao trpjeti. To je bila kap koja je prelila čašu. Zato je poslao svog anđela Iliji i poručio mu da pođe u susret Ahazijinim glasnicima. Prorok je to učinio i glasnike poslao kući sa strašnom viješću. Ahazija je teško zgriješio jer se ponio kao da Izrael nema Boga. Stoga je Jehova odlučio da Ahazija nikad više neće ustati iz bolesničke postelje (2. Kraljevima 1:2-4).

 Čovjek bi pomislio da će se Ahazija pokajati, no on to nije učinio. Kad su se glasnici vratili, upitao ih je: “Kako je izgledao taj čovjek koji vam je došao u susret i rekao vam te riječi?” Glasnici su mu u odgovoru opisali skromnu odjeću tog čovjeka, našto je Ahazija odmah rekao: “To je Ilija” (2. Kraljevima 1:7, 8). Vrijedno je zapaziti da je Ilija živio jednostavnim životom i bio je potpuno posvećen službi Bogu. Lako ga se moglo prepoznati već po opisu skromne odjeće koju je nosio. Ahazija i njegovi roditelji bili su čista suprotnost Iliji, bili su pohlepni materijalisti. Ilijin nas život potiče da živimo u skladu s Isusovim savjetom da naše oko bude jednostavno, odnosno da budemo usredotočeni na ono što je uistinu važno (Matej 6:22-24, bilješka).

 Žedan osvete, Ahazija je poslao 50 vojnika i njihovog zapovjednika da uhvate Iliju. Našli su ga “kako sjedi na vrhu brda”, a a pedesetnik mu je u kraljevo ime otresito naredio neka siđe. Vjerojatno mu je htio poručiti da ga čeka smrt. Kakva drskost! Ti su vojnici znali da je Ilija “čovjek Božji”, ali ipak su mislili da imaju pravo biti grubi prema njemu i prijetiti mu. Nisu mogli biti više u krivu! Ilija je pedesetniku rekao: “Ako sam ja čovjek Božji, neka siđe vatra s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” U tom trenutku umiješao se sam Bog. “Vatra je sišla s neba i proždrla njega i njegovu pedesetoricu” (2. Kraljevima 1:9, 10). Tragična smrt tih vojnika na upečatljiv nam način pokazuje da Jehova itekako ozbiljno shvaća kad ljudi prijete njegovim slugama i kad se prema njima ophode s prezirom i nepoštovanjem (1. Ljetopisa 16:21, 22).

 Ahazija je potom poslao još jednog pedesetnika s njegovom pedesetoricom. Taj je čovjek bio još nepromišljeniji od prvoga. On nije ništa naučio od onoga što se dogodilo 51 vojniku koji je bio poslan prije njega, iako je pepeo njihovih tijela možda još uvijek pokrivao obronke brda. Osim toga, Iliji nije samo prezirno rekao da siđe, nego mu je zapovjedio: “Brže siđi!” Bio je to doista nerazuman postupak zbog kojeg su i on i njegovi ljudi izgubili život na isti način kao i prva grupa. No kralj nije popuštao. Smrt njegovih ljudi uopće ga nije dirnula, te je Iliji poslao i treću grupu. No treći pedesetnik bio je mudriji od prve dvojice. Ponizno je pristupio Iliji i zamolio ga da poštedi njega i njegove ljude. Božji čovjek Ilija nesumnjivo je pokazao milosrđe po uzoru na svog milosrdnog Boga, Jehovu, u ophođenju s tim poniznim pedesetnikom. Jehovin anđeo uputio je Iliju neka pođe s tim vojnicima. On ga je poslušao i zlom kralju Ahaziji ponovio Jehovinu osudu. I Ahazija je umro, baš kako je Bog i rekao. Vladao je samo dvije godine (2. Kraljevima 1:11-17).

Ilija je postupio poput svog milosrdnog Boga u ophođenju s poniznim pedesetnikom

 Što je Iliji pomoglo da ustrajno i vjerno služi Bogu unatoč tome što je živio usred tvrdoglavog i buntovnog naroda? To je pitanje važno i za nas danas, zar ne? Jesi li ikad bio frustriran zato što netko do koga ti je stalo nije htio postupiti kako nalaže zdrav razum, nego se upustio u nemudro vladanje koje mu je samo nanijelo štetu? Kako možemo izdržati takva razočaranja? I u tom pogledu učimo nešto od Ilije. Sjećaš li se gdje su ga vojnici pronašli? U tom trenutku našli su ga “kako sjedi na vrhu brda”. Naravno, ne možemo dogmatično tvrditi zašto je Ilija bio ondje, ali čovjek kojem je molitva tako puno značila sigurno je shvatio da mu se na tom mirnom mjestu pruža prilika da se još više zbliži s Bogom, kojeg je toliko volio (Jakov 5:16-18). I mi možemo redovito odvajati vrijeme kako bismo bili nasamo s Bogom, kako bismo mu se obraćali po imenu i povjerili mu sve što nas brine i muči. To će nam pomoći da ustrajemo, čak i kad osobe oko nas postupaju nemudro i nanose zlo same sebi.

Ilijin ogrtač

 Došlo je vrijeme da Ilija svoju službu prepusti nekom drugom. Što je on učinio u tom trenutku? Kad je s Elizejem otišao iz Gilgala, rekao mu je neka ga ostavi i pusti da on sam ode u Betel, do kojeg je bilo desetak kilometara. No Elizej je odlučno odgovorio: “Tako živ bio Jehova i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti!” Kad su njih dvojica stigla u Betel, Ilija je savjetovao Elizeju da ostane ondje jer će on sam otići u Jerihon, koji je bio udaljen nešto više od 20 kilometara. Elizej je odgovorio jednako odlučno kao i prije. Isti razgovor ponovio se i kad su došli u Jerihon. Ilija je rekao da treba otići do rijeke Jordana, udaljene otprilike osam kilometara. No Elizej se nije dao pokolebati. Nije htio ostaviti Iliju (2. Kraljevima 2:1-6).

 Elizej je tako pokazao vjernu ljubav, izuzetno važnu osobinu. Vjerna ljubav krasila je i Rutu, koja je bila privržena Naomi i nije ju htjela napustiti (Ruta 1:15, 16). Tu osobinu trebaju pokazivati svi Božji sluge — danas više nego ikad ranije. Elizeju je bilo jasno koliko je ta osobina važna. Shvaćaš li to i ti?

 Iliji je nedvojbeno značilo kad je vidio da mu njegov mladi suradnik pokazuje takvu ljubav. Budući da je ostao uz njega, imao je priliku vidjeti Ilijino posljednje čudo. Na obali rijeke Jordana, koja je na nekim mjestima brza i duboka, Ilija je uzeo svoj proročki ogrtač i njime udario po vodi. Voda se razdijelila na dvije strane! To je čudo promatralo i “pedeset ljudi između sinova proročkih”. Oni su se vjerojatno poučavali kako predvoditi narod u štovanju pravog Boga (2. Kraljevima 2:7, 8). A Ilija je, po svoj prilici, poučavao tu sve veću grupu ljudi. Prije nekoliko godina mislio je da u njegovom narodu nitko osim njega nije vjeran Jehovi. No Jehova je nagradio Ilijinu ustrajnost tako što mu je dao da vidi kako među njegovim narodom ima još onih koji ga štuju na ispravan način (1. Kraljevima 19:10).

 Kad su Ilija i Elizej prešli rijeku Jordan, Ilija je rekao Elizeju: “Reci što želiš da ti učinim prije nego što budem uzet od tebe!” Ilija je znao da je došao trenutak da ode. Nije zamjerao svom mladom suradniku što će preuzeti njegovu službu i steći ugled. Upravo suprotno! Htio mu je pomoći kako god je mogao. Elizej je imao samo jednu želju. Rekao je Iliji: “Molim te, neka mi pripadne dvostruki dio duha tvojega!” (2. Kraljevima 2:9). Elizej nije htio reći da želi dvostruko više svetog duha nego što je Ilija imao. Ne, on je zatražio da mu se u nasljeđe da ono što je dobivao prvorođenac, kojemu je po Zakonu pripadao najveći dio, odnosno dvostruki dio svega, kako bi mogao ispuniti sve obaveze koje su ga čekale kao glavu obitelji (5. Mojsijeva 21:17). Elizej je u duhovnom pogledu bio Ilijin nasljednik i očito je vidio da mu treba odvažnost nalik Ilijinoj da obavi sav posao koji stoji pred njim.

 Ilija je ponizno pustio da Jehova odgovori Elizeju. Ako mu Jehova dopusti da vidi kako se ostarjelog Iliju uzima od njega, to će značiti da će mu dati ono što je tražio. I dok su tako dva dugogodišnja prijatelja išla i razgovarala, dogodilo se nešto čudesno (2. Kraljevima 2:10, 11).

Iliji i Elizeju njihovo je prijateljstvo nedvojbeno pomoglo da ostanu vjerni Bogu u teškim vremenima

 Na nebu se počela pojavljivati neobična svjetlost. Najprije se nazirala u daljini, a onda je postajala sve jasnija. Možemo zamisliti olujnu huku koja je pratila vatrena bojna kola s konjima što su se velikom brzinom približavala Iliji i Elizeju. Kad su stala između njih, njih dvojica možda su ustuknula od straha i divljenja. Ilija je znao da mora poći. Da li se popeo na kola? Biblija o tome ne kaže ništa. Bilo kako bilo, osjećao je kao da se diže visoko u zrak i odlazi u olujnom vjetru.

 Elizej je sve to promatrao, nesumnjivo ispunjen strahopoštovanjem. Budući da je vidio taj čudesan prizor, znao je da će mu Jehova dati “dvostruki dio” Ilijinog odvažnog duha. No Elizej je bio previše tužan da bi o tome razmišljao. Nije znao kamo je otišao njegov dragi prijatelj, ali kao da je znao da ga više neće vidjeti. Povikao je: “Oče moj, oče moj! Bojna kola Izraelova i konjanici njegovi!” Dok je promatrao kako njegov voljeni učitelj odlazi, Elizej je od tuge razderao svoje haljine (2. Kraljevima 2:12).

 Je li Ilija možda čuo žalostan povik svog mladog prijatelja? Jesu li mu se oči ispunile suzama? Ne znamo odgovore na ta pitanja. No Ilija je sigurno znao da mu je dobar prijatelj bio iznimna podrška u teškim trenucima. Zaista imamo što naučiti od Ilije! Gradimo prijateljstva s onima koji ljube Boga i postupaju po njegovoj volji.

Jehova je Iliju prenio na novi zadatak

Posljednji zadatak

 Kamo je Ilija zatim otišao? Neke religije uče da je bio uzet na nebo kako bi bio s Bogom. No to je nemoguće. Stoljećima kasnije Isus Krist je rekao da prije njega nitko nije uzašao na nebo (Ivan 3:13). Zato se, kad čitamo riječi “Ilija je u olujnom vjetru uzašao na nebo”, trebamo pitati o kojem je nebu riječ (2. Kraljevima 2:11). U Bibliji se riječ “nebo” ne odnosi samo na mjesto gdje Jehova prebiva nego se može odnositi i na atmosferu našeg planeta, u kojoj možemo vidjeti oblake i ptice (Psalam 147:8). Onamo je Ilija otišao. Ali što je bilo nakon toga?

 Jehova je svog proroka, prema kojem je osjećao snažnu ljubav, jednostavno premjestio i poslao na novi zadatak, u susjedno kraljevstvo Judu. Biblija pokazuje da je više od sedam godina nakon svog čudesnog uznesenja još uvijek služio ondje. U to je vrijeme Judom vladao zli kralj Joram. On se oženio Ahabovom i Izebelinom kćeri, tako da se njihov zao utjecaj još uvijek širio. Jehova je zapovjedio Iliji da napiše pismo s osudom upućenom Joramu. Kao što je Jehova prorekao, Joram je umro doista užasnom smrću. Što je još gore, izvještaj o njemu završava riječima: “Naposljetku je umro, a da nitko nije žalio za njim” (2. Ljetopisa 21:12-20).

 Zli Joram i Ilija nisu imali ništa zajedničko. Mi ne znamo kako je i kada umro Ilija, ali znamo da nije umro poput Jorama, za kojim nitko nije žalio. Elizeju je njegov prijatelj jako nedostajao. I ne samo njemu nego zasigurno i drugim vjernim prorocima. Jehova je pokazao da cijeni i voli Iliju otprilike tisuću godina kasnije, kad se Isusovim učenicima u viziji preobraženja između ostalih ukazao i taj prorok (Matej 17:1-9). Želiš li i ti naučiti nešto od Ilije? Želiš li izgraditi vjeru koja može ostati jaka unatoč svim nevoljama? Ako želiš, upamti da trebaš razvijati prijateljstva s onima koji ljube Boga, da trebaš biti usredotočen na duhovne stvari i da se Bogu trebaš moliti često i od srca. Želja nam je da i ti nađeš svoje trajno mjesto u Jehovinom srcu koje je uistinu puno ljubavi!

a Neki bibličari misle da je riječ o gori Karmel, na kojoj je nekoliko godina ranije Ilija uz Božju pomoć porazio Baalove proroke. No Biblija ne navodi točno ime tog brda.