Idi na sadržaj

Idi na kazalo

IZ RIZNICE PROŠLOSTI

Herodot

Herodot

MOŽETE li zamisliti kako su ljudi živjeli prije više tisuća godina? Kakve su običaje imali? Arheologija nam može pomoći da proniknemo u mnoge tajne minulih vremena, ali na neka pitanja jednostavno ne može odgovoriti. Što nam može pomoći da razumijemo kako su pripadnici drevnih naroda poimali svijet oko sebe? Mnogo toga mogli bismo saznati iz zapisa jednog čovjeka koji je bio dobro upućen u povijest tadašnjeg svijeta. Taj vrstan poznavatelj povijesnih zbivanja živio je prije otprilike 2 400 godina. Riječ je o Herodotu, grčkom povjesničaru iz 5. stoljeća pr. n. e.

Herodot je iza sebe ostavio opsežno djelo Povijest, u kojem je pisao o uzrocima ratova što su ih vodili stari Grci. Puno pažnje posvetio je i uzrocima perzijskih vojnih pohoda na Grčku koji su se odigrali 490. i 480. godine pr. n. e., dok je on još bio dijete. U svojim je zapisima često znao skrenuti s teme te nadugo i naširoko pisati o kojekakvim usputnim pojedinostima. Zabilježio je sve što je uspio saznati o narodima koji su došli u doticaj s Perzijancima tijekom njihovih osvajanja.

ŽIVOPISAN PREGLED POVIJESNIH ZBIVANJA

Herodot je bio vrstan pripovjedač. Bio je izuzetno temeljit i u svoje je zapise uključio sve pojedinosti koje je smatrao neophodnima. To je činio zato što je želio da čitatelji steknu što potpuniju sliku o događajima koje je opisivao. Herodotovo je djelo uistinu izvanredno ako se uzme u obzir činjenica da se pri pisanju nije mogao osloniti na povijesnu građu iz državnih arhiva jer u njegovo doba gotovo da i nisu postojali takvi pisani izvještaji.

U to se vrijeme malotko trudio pisati o povijesnim zbivanjima, osim vladara koji su se htjeli pohvaliti svojim ratnim podvizima i drugim junačkim djelima, pa su izvještaje o tome dali uklesati na kamene spomenike. Herodot se stoga morao oslanjati na vlastita zapažanja, usmenu predaju te izjave ljudi koji su bili svjedoci događaja o kojima je želio pisati. Da bi prikupio sve te podatke, morao je mnogo putovati. Odrastao je u grčkoj koloniji Halikarnasu, koja se nalazila nedaleko od današnjeg gradića Bodruma, na jugu Turske. Na svojim putovanjima obišao je velik dio stare Grčke.

Herodot je mnogo putovao da bi prikupio podatke na temelju kojih je napisao svoje djelo

Putovao je na sjever sve do Crnog mora i Skitije, koja se nalazila na području današnje Ukrajine, te na jug do Palestine i Gornjeg Egipta. Neki izvori kažu da je na istoku stigao do Babilona te da je posljednje dane svog života vjerojatno proveo u jednoj grčkoj koloniji koja se nalazila na jugu Apeninskog poluotoka. Kamo god je išao pomno je promatrao sve što je vidio i postavljao mnoga pitanja. Prikupljao je podatke od ljudi na čije se iskaze mogao najviše osloniti.

VJERODOSTOJNOST HERODOTOVIH ZAPISA

Fragment papirusa na kojem je napisan ulomak iz Herodotove Povijesti

Možemo li se pouzdati u točnost onoga što je Herodot napisao? Njegovi zapisi o zemljama koje je proputovao i onome što je ondje vidio smatraju se točnima. Herodotovi izvještaji koji govore o običajima koji su Grcima bili potpuno nepoznati — primjerice opisi nekih skitskih običaja vezanih za ukop plemenskih vođa te egipatskih običaja balzamiranja mrtvaca — prilično se slažu s onim što je otkriveno arheološkim iskapanjima. Povjesničari smatraju da je ono što je Herodot napisao o Egiptu daleko važnije od svega ostalog što je u drevno doba bilo zapisano o toj zemlji.

Međutim, Herodot često nije imao drugog izbora nego pouzdati se u iskaze čiju vjerodostojnost nije mogao provjeriti. Osim toga, ljudi njegovog vremena štovali su poganske bogove te su čvrsto vjerovali da oni upravljaju ljudskim životima. Stoga suvremeni povjesničari osporavaju vjerodostojnost nekih dijelova Herodotovih zapisa. Ipak, valja reći da je Herodot nastojao razlučiti činjenice od kojekakvih mitova i legendi. Pokazao je razboritost time što je rekao da ne vjeruje svemu što je čuo. Zaključke je donosio tek nakon što bi preispitao građu kojom je raspolagao i usporedio različite izvore podataka.

Herodot je, po svemu sudeći, velik dio svog života posvetio pisanju Povijesti. Uzmemo li u obzir šturost povijesnih podataka kojima je raspolagao, možemo reći da je to njegovo djelo izvanredno postignuće.