Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pitanja čitatelja

Pitanja čitatelja

Što predočava sastavljanje dvaju prutova koje se spominje u 37. poglavlju Ezekijela?

Jehova je preko Ezekijela prorekao da će se izraelski narod ujediniti kad se vrati u Obećanu zemlju. No to je proročanstvo pokazalo i da će oni koji budu štovali Boga tijekom posljednjih dana biti ujedinjeni i postati jedan narod.

Jehova je rekao Ezekijelu da uzme dva pruta te da na prvi napiše: “Za Judu i za sinove Izraelove, drugove njegove”, a na drugi: “Za Josipa, prut Efrajimov, i sav dom Izraelov, drugove njegove.” Ta su dva pruta trebala “postati jedno” u Ezekijelovoj ruci (Ezek. 37:15-17).

Na koga se odnosi ime “Efrajim”? Jeroboam — prvi kralj sjevernog, desetplemenskog, kraljevstva — bio je iz Efrajimovog plemena, koje je postalo najistaknutije pleme u tom kraljevstvu (5. Mojs. 33:13, 17; 1. Kralj. 11:26). Pripadnici tog plemena bili su potomci Josipovog sina Efrajima (4. Mojs. 1:32, 33). Josip je od svog oca Jakova dobio poseban blagoslov. Stoga je logično da se prut koji predočava desetplemensko kraljevstvo Izrael zove “prut Efrajimov”. Godine 740. pr. n. e. Asirci su pokorili to kraljevstvo i odveli njegove stanovnike u izgnanstvo (2. Kralj. 17:6). Stotinjak godina kasnije Asirce je pokorilo Babilonsko Carstvo. Kad je Ezekijel zapisao proročanstvo o dva pruta, većina Izraelaca iz sjevernog kraljevstva bila je rasijana po Babilonskom Carstvu.

Godine 607. pr. n. e. stanovnici južnog, dvoplemenskog, kraljevstva i možda preostali stanovnici desetplemenskog kraljevstva bili su odvedeni u izgnanstvo u Babilon. Dvoplemenskim kraljevstvom vladali su kraljevi iz Judine loze. Osim toga, na području Judinog plemena živjeli su svećenici jer su služili u jeruzalemskom hramu (2. Ljet. 11:13, 14; 34:30). Stoga je prikladno da dvoplemensko kraljevstvo bude predočeno prutom koji je bio “za Judu”.

Kad su ta dva simbolična pruta bila spojena? To se dogodilo 537. pr. n. e., kad su se Izraelci vratili u Jeruzalem kako bi obnovili hram. Tada su se iz izgnanstva vratili i predstavnici dvoplemenskog i predstavnici desetplemenskog kraljevstva. Izraelci više nisu bili podijeljeni (Ezek. 37:21, 22). Ponovno su zajedno štovali Jehovu. To su ujedinjenje također pretkazali proroci Izaija i Jeremija (Iza. 11:12, 13; Jer. 31:1, 6, 31).

Koju važnu činjenicu u vezi sa štovanjem pravog Boga ističe to proročanstvo? Jehova će prouzročiti da njegovi sluge postanu “jedno” (Ezek. 37:18, 19). Da li se to proročanstvo ispunilo i u naše vrijeme? Svakako! Ono se počelo ispunjavati 1919, kad se Božji narod počeo postupno reorganizirati te je ponovno bio ujedinjen. Time su osujećena Sotonina nastojanja da trajno razjedini Jehovine sluge.

U to se vrijeme većina Božjih slugu nadala da će zajedno s Isusom biti kraljevi i svećenici na nebu (Otkr. 20:6). Oni su u prenesenom smislu bili poput pruta za Judu. No kako je vrijeme prolazilo, tim se duhovnim Židovima pridruživalo sve više onih koji su se nadali vječnom životu na Zemlji (Zah. 8:23). Oni su bili poput pruta za Josipa i nisu se nadali tome da će vladati s Kristom.

Te dvije skupine ljudi danas zajedno služe Jehovi pod jednim kraljem, Isusom Kristom, kojeg je Jehova u jednom proročanstvu nazvao “David, sluga moj” (Ezek. 37:24, 25). Isus je za svoje sljedbenike molio Jehovu: “Molim (...) da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s tobom” * (Ivan 17:20, 21). Isus je ujedno prorekao da će malo stado njegovih pomazanih sljedbenika i “druge ovce” biti “jedno stado s jednim pastirom” (Ivan 10:16). Njegove riječi doista dobro opisuju duhovno jedinstvo koje danas postoji među pripadnicima Jehovinog naroda, bez obzira na to nadaju li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji!

^ odl. 5 Kad je Isus svojim učenicima govorio o znaku svoje prisutnosti, ispričao im je nekoliko usporedbi. Zanimljivo je kojim je redoslijedom naveo te usporedbe. Najprije je spomenuo “vjernog i razboritog roba”, malu skupinu pomazane braće koja će predvoditi Božji narod (Mat. 24:45-47). Zatim je ispričao usporedbe koje se prvenstveno odnose na sve koji se nadaju životu na nebu (Mat. 25:1-30). Na koncu je spomenuo Božje sluge koji će podupirati Kristovu braću i koji se nadaju vječnom životu na Zemlji (Mat. 25:31-46). Slično tome u suvremeno se doba Ezekijelova vizija najprije počela ispunjavati na onima koji su se nadali životu na nebu. Premda desetplemensko kraljevstvo obično ne predočava one koji se nadaju vječnom životu na Zemlji, ujedinjenje koje se spominje u tom proročanstvu podsjeća nas na jedinstvo koje vlada između drugih ovaca i pomazanika.