Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Oni revno propovijedaju – na Tajvanu

Oni revno propovijedaju – na Tajvanu

DO PRIJE otprilike pet godina Choong Keon i Julie, koji danas imaju oko 35 godina, služili su kao stalni pioniri u Sydneyu. “Imali smo posao sa skraćenim radnim vremenom te smo živjeli prilično lagodno”, kaže Choong Keon. “Područje u kojem smo živjeli imalo je ugodnu klimu, a način života bio je vrlo opušten. Osim toga, u blizini smo imali obitelj i prijatelje.” Ipak, Choonga Keona i Julie opterećivala je savjest. Zbog čega? Znali su da im okolnosti omogućavaju da u većoj mjeri služe Jehovi, ali su se ustručavali učiniti potrebne promjene u životu.

No na kongresu 2009. godine čuli su govor koji ih se duboko dojmio. Obraćajući se onima koji bi mogli pojačati svoju službu, govornik je rekao: “Razmisli o sljedećem primjeru: Vozač može usmjeravati automobil u određenom pravcu samo ako se vozilo kreće. Slično tome kad želimo pojačati svoju službu, Isus nas može usmjeriti samo ako smo, slikovito govoreći, u pokretu — ako se istinski trudimo ostvariti svoje ciljeve.” * Choong Keon i Julie imali su osjećaj da se govornik obraća upravo njima. Na tom je kongresu bio intervjuiran i jedan bračni par misionara koji služi na Tajvanu. Oni su rekli da im je jako lijepo propovijedati u toj zemlji te su napomenuli da je ondje potrebno još puno propovjednika dobre vijesti. Choong Keon i Julie imali su osjećaj da su i te riječi upućene njima.

Julie kaže: “Nakon kongresa molili smo se Jehovi da nam pomogne smoći hrabrosti da se preselimo na Tajvan.” Ona dodaje: “Ipak, bilo nas je strah. Osjećali smo se kao kakvo dijete koje prvi put u životu treba skočiti u duboki bazen.” Redak koji im je pomogao da “skoče” bio je Propovjednik 11:4, u kojem stoji: “Tko pazi na vjetar, nikada ne sije, i tko gleda na oblake, nikada ne žanje.” Choong Keon kaže: “Odlučili smo prestati ‘paziti na vjetar’ i ‘gledati na oblake’ te smo si dali u zadatak da počnemo ‘sijati’ i ‘žeti’.” Jako su se puno molili Jehovi, čitali životne priče misionara i razmijenili mnoštvo e-mail poruka s braćom koja su se već bila preselila na Tajvan. Nakon što su prodali svoje  automobile i pokućstvo, preselili su se onamo. Bilo je to tri mjeseca nakon kongresa.

ZAVOLJELI SU SLUŽBU PROPOVIJEDANJA

U dijelovima Tajvana u kojima postoji veća potreba za propovjednicima dobre vijesti trenutno služi više od 100 braće i sestara iz stranih zemalja u dobi od 21 do 73 godine. Oni su došli iz Australije, Francuske, Japana, Kanade, Koreje, Sjedinjenih Američkih Država, Španjolske i Velike Britanije. Među njima ima i više od 50 neudanih sestara. Što toj revnoj braći i sestrama pomaže da propovijedaju u stranoj zemlji? Pogledajmo što kažu neki od njih.

Laura

Laura, neudana sestra iz Kanade, služi kao pionir na zapadu Tajvana. Međutim, prije desetak godina nije nimalo uživala u službi propovijedanja. Laura kaže: “U službu nisam išla dovoljno često da bih postala dobar propovjednik, pa nisam ni uživala u njoj.” Jednom prilikom neka braća i sestre iz Kanade upitali su je bi li voljela otići s njima propovijedati u Meksiko na mjesec dana. Ona kaže: “Bilo mi je to prvi put da sam puno vremena provela u službi propovijedanja i iznenadila sam se koliko mi je bilo lijepo!”

To ugodno iskustvo potaknulo je Lauru da razmisli o preseljenju u neku skupštinu u Kanadi koja djeluje na stranom jeziku. Upisala je tečaj kineskog, počela služiti u kineskoj grupi i postavila si cilj da se preseli na Tajvan. Taj je cilj i ostvarila u rujnu 2008. “Trebalo mi je otprilike godinu dana da se priviknem na novu sredinu”, kaže Laura, “no sad više ne mogu ni zamisliti da bih se vratila u Kanadu.” Kako joj je propovijedati na Tajvanu? Ona kaže: “Jako uživam u službi propovijedanja. Naprosto je predivno promatrati kako osobe s kojima proučavaš Bibliju sve bolje upoznaju Jehovu i mijenjaju svoj način života. Ovdje sam puno puta to doživjela. Jako sam sretna zbog toga.”

KAKO NADVLADATI PROBLEME S UČENJEM JEZIKA

Brian i Michelle

Brian i Michelle, koji imaju oko 35 godina, prije otprilike osam godina preselili su se iz Sjedinjenih Američkih Država na Tajvan. U početku im se  činilo da ne doprinose puno širenju dobre vijesti. No jedan iskusni misionar rekao je tom bračnom paru: “Čak i ako nekome samo uručite traktat, imajte na umu da mu je to vjerojatno prvi put u životu da je čuo za Jehovu. Zato budite uvjereni da već sada puno doprinosite propovijedanju dobre vijesti!” Te su ih riječi jako ohrabrile i dale im snage da nastave propovijedati. Jedan drugi brat kazao im je: “Da se ne biste obeshrabrili, nemojte svaki dan provjeravati koliko ste kineskog naučili, nego to činite na svakom većem skupu.” To im je pomoglo da bolje nauče jezik te sada kao pioniri mnogim ljudima pomažu saznati istinu.

Što te može potaknuti na to da počneš učiti strani jezik? Pokušaj otputovati u zemlju u kojoj bi želio služiti. Idi na skupštinske sastanke, druži se s tamošnjom braćom i sestrama i idi s njima u službu propovijedanja. Brian kaže: “Kad vidiš koliko puno ljudi povoljno reagira na vijest o Kraljevstvu i kad osjetiš koliko te braća i sestre vole, to će te potaknuti da se uhvatiš u koštac s problemima koje donosi služenje Jehovi u stranoj zemlji.”

KAKO ZARAĐIVATI ZA ŽIVOT?

Kristin i Michelle

Neka braća koja su se zbog potrebe za propovjednicima preselila na Tajvan te ondje služe kao pioniri zarađuju za život tako što drže instrukcije iz engleskog jezika. Kristin i Michelle prodaju ribu. Kristin kaže: “Nikad prije nisam radio takav posao, no on nam omogućava da ostanemo u zemlji.” S vremenom su neki ljudi postali njegove stalne mušterije. Taj posao sa skraćenim radnim vremenom omogućava mu da uzdržava sebe i svoju suprugu. Osim toga, tako oboje imaju vremena biti “ribari ljudi”, odnosno služiti kao pioniri, što je njihov glavni zadatak.

UŽIVAJ U “PUTOVANJU”

William i Jennifer, bračni par iz Sjedinjenih Američkih Država, doselili su se na Tajvan prije otprilike sedam godina. “Katkad nam je zaista naporno učiti novi jezik, biti u pionirskoj službi, voditi brigu o skupštini i zarađivati za život”, kaže William. Što im pomaže da i dalje radosno i revno služe Jehovi? Nastoje si postavljati razumne ciljeve. Naprimjer, dok su učili kineski, nisu imali nerealna očekivanja, pa se nisu previše obeshrabrili kad su uvidjeli da će im trebati dosta vremena da svladaju taj jezik.

William i Jennifer

Williamu je puno pomogao i razgovor s jednim putujućim nadglednikom. Govoreći o duhovnom napretku, taj mu je brat dao slikovit savjet: “Nemoj samo razmišljati o dolasku na odredište nego i uživaj u samom putovanju.” Drugim riječima, kad si postavimo neki duhovni cilj, trebali bismo uživati u onome što činimo kako bismo ga ostvarili. William kaže da je taj savjet pomogao njemu i njegovoj supruzi da budu prilagodljivi, da prihvaćaju savjete tamošnje braće koja imaju odgovorna zaduženja te da budu spremni na promjene kako bi što djelotvornije izvršavali svoju službu u novoj zemlji. On dodaje: “Riječi tog brata ujedno su nas potaknule da naučimo uživati u prirodnim ljepotama zemlje u kojoj služimo.”

Poput Williama i Jennifer, i naša sestra Megan, neudana pionirka iz Sjedinjenih Američkih Država, uživa u svojoj službi dok se trudi još bolje naučiti kineski jezik. Svakog vikenda s još nekom braćom i sestrama propovijeda na vrlo zanimljivom području — u gradu Kaohsiungu, koji je najveća luka na Tajvanu. Megan ondje propovijeda “od broda do broda” i prenosi dobru vijest ribarima iz Bangladeša, Indije, Indonezije i Tajlanda te s Filipina i Vanuatua. “Budući da ribari u luci ne ostaju dugo, s njima odmah započinjemo biblijske tečajeve. Da bih što većem broju ljudi pomogla upoznati biblijsku istinu, obično istovremeno proučavam s četvero ili petero osoba.” A kako joj ide učenje kineskoga? Ona kaže: “Iako bih voljela da  mogu brže učiti, uvijek imam na umu riječi jednog brata: ‘Daj sve od sebe i Jehova će se brinuti za tebe.’”

Megan

SIGURAN, JEDNOSTAVAN I UZBUDLJIV ŽIVOT

Prije nego što se Cathy, naša sestra iz Velike Britanije, odselila u inozemstvo, istražila je u kojim bi zemljama neudana sestra poput nje mogla propovijedati bez opasnosti. Izrazila je svoje brige Jehovi u molitvi i poslala pisma u nekoliko podružnica kako bi se raspitala s kakvim bi se opasnostima neudane sestre mogle suočiti u tim zemljama. Nakon što je dobila odgovore, dobro je razmislila o onome što su joj podružnice napisale te je zaključila da se bez bojazni može preseliti na Tajvan.

Godine 2004, kad je imala 31 godinu, Cathy se doselila na Tajvan te se trudi živjeti što jednostavnijim životom. Ona kaže: “Upitala sam braću i sestre gdje mogu povoljno kupiti voće i povrće. Njihovi praktični savjeti pomogli su mi da umjereno trošim svoju ušteđevinu.” Što joj još pomaže da živi jednostavnim životom? Cathy kaže: “Često se molim Jehovi da mi pomogne da budem zadovoljna onim što imam — jednostavnim obrocima i jednostavnom odjećom. Osjećam da mi Jehova uslišava molitve. On mi pomaže da budem sretna iako nemam sve što bih željela.” Potom dodaje: “Sviđa mi se takav način života jer se tako mogu bolje usredotočiti na službu Jehovi.”

Cathy

Premda Cathy živi jednostavno, to ne znači da joj život nije uzbudljiv. Ona kaže: “Imam priliku propovijedati na području na kojem mnogi ljudi povoljno reagiraju na dobru vijest. Jako sam sretna zbog toga!” Kad je stigla na Tajvan, u gradu u kojem je počela služiti kao pionir postojale su dvije kineske skupštine, no danas ih ondje ima čak sedam. Cathy kaže: “Budući da sudjelujem u duhovnoj žetvi i da na svoje oči vidim koliko mnogo ljudi upoznaje istinu, doista mogu reći da vodim uzbudljiv život!”

“ČAK SAM I JA POTREBAN BRAĆI!”

Kako su se u novoj sredini snašli Choong Keon i Julie, koje smo spomenuli na početku članka? Budući da je slabo znao kineski, Choong Keon u početku je imao dojam da od njega nema neke koristi u skupštini. No tamošnja braća imala su drugačije mišljenje. “Kad se naša skupština podijelila u dvije, kao sluga pomoćnik dobio sam mnoga dodatna zaduženja”, kaže Choong Keon. “Tada sam uistinu stekao dojam da služim ondje gdje je veća potreba. Bilo je divno znati da sam čak i ja potreban braći!” dodaje s osmijehom na licu. On danas služi kao starješina. Julie kaže: “Jako smo sretni i zadovoljni jer imamo osjećaj da doista radimo nešto korisno za Jehovu i braću. Nikad se prije nismo tako divno osjećali! Došli smo ovamo kako bismo pomagali ljudima, no propovijedanje dobre vijesti u ovoj zemlji zapravo je pomoglo nama. Jako smo zahvalni Jehovi na tome što nam je omogućio da mu služimo ovdje!”

U mnogim zemljama potrebno je još objavitelja koji su spremni sudjelovati u duhovnoj žetvi. Završavaš li možda školu i pitaš se čemu ćeš posvetiti svoj život? Jesi li samac koji želi u većoj mjeri služiti Jehovinoj organizaciji? Želiš li svojoj obitelji pružiti priliku da stekne lijepa iskustva u službi Jehovi? Jesi li u mirovini, pa imaš puno životnog iskustva koje bi mogao podijeliti s drugima? Ako odlučiš služiti Jehovi u većoj mjeri i preseliti se na područje na kojem postoji veća potreba za propovjednicima, budi uvjeren da će te on obilno blagosloviti.

^ odl. 3 Vidi knjigu “Temeljito svjedočimo” o Božjem Kraljevstvu!, 16. poglavlje, odlomci 5-6.