RODITELJI trebaju biti uzor svojoj djeci. Tako im pomažu razviti plemenite osobine i donositi razborite životne odluke. Nažalost, mnogi roditelji svojoj djeci pružaju loš primjer. Znači li to da takva djeca ne mogu postati dobri ljudi? Odgovor na to pitanje daje nam jedna vrlo utješna istina: Jehova Bog svakom je čovjeku iskazao čast time što mu je poklonio slobodnu volju. Razmotrit ćemo kako to potvrđuje primjer kralja Ezekije, koji je zapisan u 2. Kraljevima 18:1-7.

Ezekija je bio “sin Ahaza, kralja Judina” (redak 1). Ahaz je svoje podanike odvratio od služenja pravom Bogu, Jehovi. Taj zli kralj štovao je boga Baala i prinosio mu ljudske žrtve. Dao je ubiti jednoga Ezekijinog brata ili pak više njih. Ahaz je zatvorio vrata Jehovinog hrama i “načinio žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu”. Tako je “vrijeđao Jehovu” (2. Ljetopisa 28:3, 24, 25). Ezekija vjerojatno nije mogao imati goreg oca. No znači li to da je morao postati poput njega?

Ubrzo nakon što je naslijedio svog oca, Ezekija je pokazao da nije bespomoćna žrtva prošlosti, odnosno da loš primjer njegovog oca nije odredio kakva će osoba postati. “Činio je što je pravo u očima Jehovinim” (redak 3). Uzdao se u Jehovu, te “nije bilo takvoga među svim kraljevima Judinim” (redak 5). U prvoj godini vladanja mladi je kralj započeo vjersku reformu i uklonio obredne uzvišice koje su se koristile u štovanju poganskih idola. Ponovno je otvorio hram i obnovio ispravno obožavanje pravog Boga (redak 4; 2. Ljetopisa 29:1-3, 27-31). Ezekija se “čvrsto držao Jehove”, a “Jehova je bio s njim” (reci 6 i 7).

Što je Ezekiji pomoglo da ne postane poput svog oca? Je li moguće da je na njega pozitivno utjecala njegova majka Abija, o kojoj znamo jako malo? Je li na mladog princa Ezekiju utjecao dobar primjer proroka Izaije, koji je proročku službu započeo prije nego se on rodio? * Biblija nam ne otkriva te pojedinosti. No jedno sigurno znamo: Ezekija je odlučio živjeti potpuno drugačije od svog oca.

Ezekijin život može ohrabriti sve kojima su roditelji lošim primjerom zagorčali djetinjstvo. Prošlost ne možemo mijenjati, ne možemo izbrisati bolna iskustva koja smo doživjeli. Ipak, to ne znači da ne možemo utjecati na svoj život. Donesemo li mudre odluke, možemo doživjeti bolju budućnost. Poput Ezekije, možemo zavoljeti pravog Boga, Jehovu, i donijeti odluku da mu služimo. Zbog takve odluke već ćemo sada živjeti sretno, a u budućnosti, kad Bog uspostavi novi svijet, moći ćemo dobiti vječni život (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4). Trebamo biti izuzetno zahvalni našem Bogu punom ljubavi što nam je podario slobodnu volju i time iskazao veliku čast!