JEDAN pisac nedavno je anketirao više od 800 tinejdžera koji pripadaju raznim kršćanskim vjerskim zajednicama i upitao ih vjeruju li da Isus uslišava molitve. Više od 60 posto ispitanika reklo je da čvrsto vjeruje u to. No jedna je djevojka na anketnom listiću prekrižila ime Isus i umjesto toga napisala “Bog”.

Što vi mislite, trebamo li svoje molitve upućivati Isusu ili Bogu? * Da bismo dobili odgovor na to pitanje, pogledajmo najprije što je Isus rekao svojim učenicima o tome kako se trebaju moliti.

Isus nas je poučio kome se trebamo moliti i pokazao nam to vlastitim primjerom.

ISUSOVA POUKA: Kad mu je jedan od njegovih učenika rekao: “Gospodine, nauči nas moliti se”, on mu je odgovorio: “Kad se molite, recite: ‘Oče!’” (Luka 11:1, 2). U poznatoj Propovijedi na gori poticao je svoje slušatelje da se mole, i to “Ocu svojemu”. Isto tako, ohrabrio ih je rekavši: “Bog, Otac vaš, zna što vam treba i prije nego što ga zamolite” (Matej 6:6, 8). Posljednje noći svog života na Zemlji rekao je učenicima: “Ako zamolite što od Oca, dat će vam u moje ime” (Ivan 16:23). Dakle, Isus nas je poučio da se molimo Jehovi Bogu, koji je i njegov i naš Otac (Ivan 20:17).

ISUSOV PRIMJER: Isus se molio upravo onako kako je poučio svoje učenike. Rekao je: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje” (Luka 10:21). Jednom drugom prilikom “Isus je podigao oči prema nebu i rekao: ‘Oče, hvala ti što si me uslišio’” (Ivan 11:41). Na samrti se molio: “Oče, u tvoje ruke povjeravam duh svoj!” (Luka 23:46). Isus se molio svom nebeskom Ocu, “Gospodaru neba i zemlje”, i tako nam jasno pokazao kome se trebamo moliti (Matej 11:25; 26:41, 42; 1. Ivanova 2:6). Jesu li Isusovi prvi učenici shvatili njegove upute?

Nekoliko tjedana nakon što se Isus vratio na nebo, protivnici su počeli napadati njegove učenike i prijetiti im (Djela apostolska 4:18). Naravno, učenici su se u tim trenucima sigurno molili za pomoć. No kome su upućivali svoje molitve? “Jednodušno su podigli glas k Bogu” i zamolili ga da im nastavi pomagati “po imenu [svog] svetog sluge Isusa” (Djela apostolska 4:24, 30). Dakle, učenici su postupali onako kako ih je Isus poučio. Molili su se Bogu, a ne njemu.

Godinama kasnije apostol Pavao opisao je kako se on i njegovi suradnici mole. U jednoj poslanici napisao je sukršćanima: “Zahvaljujemo Bogu, Ocu našega Gospodina Isusa Krista, uvijek kad se molimo za vas” (Kološanima 1:3). Svoje je suvjernike potaknuo: “Uvijek za sve zahvaljujte našem Bogu i Ocu u ime našega Gospodina Isusa Krista” (Efežanima 5:20). Iz tih  riječi vidimo da je Pavao poticao druge da se mole svom “Bogu i Ocu”, ali u Isusovo ime (Kološanima 3:17).

Poput prvih kršćana, i mi možemo pokazati da ljubimo Isusa držeći se njegovih uputa u vezi s molitvom (Ivan 14:15). Budemo li se molili svom nebeskom Ocu, i to isključivo njemu, još ćemo se više uvjeriti koliko su istinite riječi iz Psalma 116:1, 2: “Ljubav se u meni budi, jer Jehova čuje glas moj (...). U sve dane svoje prizivat ću ga.” *