U nedjelju 5. siječnja 2014. Serge Gerardin putovao je autobusom na jedan skup Jehovinih svjedoka koji se održavao u blizini Pariza. Na putu je ugledao strašnu automobilsku nesreću. “Jedan automobil udario je u betonski zid nadvožnjaka te odletio u zrak”, kaže Serge. “Zatim je udario u nadvožnjak, zapalio se i pao na krov.”

Već više od 40 godina Serge radi kao vatrogasac. Budući da je zapovjednik vatrogasne postrojbe, brzo je reagirao u ovoj situaciji. On priča: “Iako smo vozili suprotnom stranom ceste, zamolio sam vozača da stane. Potrčao sam prema zapaljenom automobilu.” Serge je čuo kako netko viče: “Upomoć! Upomoć!” On kaže: “Na sebi sam imao odijelo i kravatu. Nisam imao nikakvu zaštitnu opremu. Ali kad sam čuo zapomaganje, znao sam da još nije kasno da spasim te ljude.”

Serge je najprije obišao automobil. Vidio je jednog ošamućenog čovjeka te ga odveo na sigurno. “Rekao mi je da su još dvije osobe u automobilu”, kaže Serge. “Dotad se zaustavilo nekoliko vozila. No od užasne vrućine ljudi nisu mogli prići zapaljenom automobilu.”

Nekoliko vozača kamiona donijelo je aparate za gašenje požara. Serge im je rekao što da učine, pa su uspjeli privremeno ugasiti vatru. No vozač je ostao zarobljen ispod vozila. Serge i još neki ljudi podignuli su automobil i tako spasili vozača.

“U tom trenutku”, priča Serge, “vatra je opet planula.” Iz automobila je trebalo izvući još jednog čovjeka koji je visio naglavačke vezan sigurnosnim pojasom. Na mjesto događaja došao je jedan čovjek u motociklističkom odijelu. I on je bio vatrogasac. “Rekao sam mu da bi automobil mogao svaki čas eksplodirati, pa smo uhvatili čovjeka za ruke i izvukli ga”, kaže Serge. I doista, automobil je eksplodirao za manje od minute.

Uskoro je stigla hitna pomoć i vatrogasci. Oni su se pobrinuli za ozlijeđene i ugasili zapaljeni automobil. Serge je primio prvu pomoć zbog posjekotina i opeklina na rukama. Dok je ulazio u autobus kako bi nastavio putovanje, nekoliko osoba dotrčalo je do njega i zahvalilo mu za ono što je učinio.

Sergeu je bilo drago što je mogao priskočiti u pomoć. “Osjećao sam se odgovornim pred svojim Bogom, Jehovom, za život tih ljudi. Jako sam sretan što sam mogao sudjelovati u njihovom spašavanju.”