Vrati se na sadržaj

Da li je vera u Isusa dovoljna za spasenje?

Da li je vera u Isusa dovoljna za spasenje?

Odgovor iz Svetog pisma

 Hrišćani veruju da je Isus umro za grehe čovečanstva (1. Petrova 3:18). Ipak, za spasenje je potrebno više od toga da samo verujemo da je Isus Spasitelj. Demoni takođe znaju da je Isus Sin Božji, ali oni neće biti spaseni, već ih čeka uništenje (Luka 4:41; Judina 6).

 Šta treba da radim da bih bio spasen?

  •   Morate verovati da je Isus žrtvovao svoj život za naše grehe (Dela apostolska 16:30, 31; 1. Jovanova 2:2). To znači da verujete da je Isus bio stvarna osoba i da je sve ono o čemu Sveto pismo govori istina.

  •   Upoznajte se sa Svetim pismom (2. Timoteju 3:15). Ono kaže da su apostol Pavle i Sila rekli jednom zatvorskom čuvaru: „Veruj u Gospoda Isusa i bićeš spasen.“ Zatim su mu „objavili Jehovinu a reč“ (Dela apostolska 16:31, 32). Iz toga saznajemo da taj zatvorski čuvar nije mogao da poveruje u Isusa pre nego što je stekao znanje o osnovnim biblijskim učenjima. Trebalo je da ga dobro upozna na osnovu onoga što Sveto pismo kaže o njemu (1. Timoteju 2:3, 4).

  •   Pokajte se (Dela apostolska 3:19). Osoba koja se kaje oseća duboku žalost zbog svih loših stvari i postupaka koje je činila u prošlosti. Kada prestane da čini ono što Bog ne voli i kada bude činila „dela koja dolikuju pokajanju“, i drugi će moći da vide da se istinski pokajala (Dela apostolska 26:20).

  •   Krstite se (Matej 28:19). Isus je rekao da će svi oni koji postanu njegovi učenici biti kršteni. Zatvorski čuvar kog smo ranije spomenuli takođe se krstio (Dela apostolska 16:33). Slično tome, nakon što je apostol Petar mnoštvu ljudi objavio istinu o Isusu, „krstili [su se] oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio“ (Dela apostolska 2:40, 41).

  •   Živite u skladu sa Isusovim učenjima (Jevrejima 5:9). Oni koji se „drže svega“ što je Isus zapovedio svojim načinom života pokazuju da su njegovi učenici (Matej 28:20). Osim što slušaju reč, oni je i izvršavaju (Jakovljeva 1:22).

  •   Istrajte do kraja (Marko 13:13). Isusovim učenicima je „potrebna istrajnost“ da bi bili spaseni (Jevrejima 10:36). Na primer, apostol Pavle se čvrsto držao Isusovih učenja i bio je odan Bogu od prvog dana kada je postao hrišćanin pa sve do svoje smrti (1. Korinćanima 9:27).

 Šta je „Molitva grešnika“?

 U nekim religijama postoje specifične molitve, poput „Molitve grešnika“ i „Molitve za spasenje“. U tim molitvama ljudi obično priznaju da su grešili i kažu da veruju da je Isus umro za njihove grehe. Takođe pozivaju Isusa u svoje srce i mole ga da postane deo njihovog života. Ali Sveto pismo ne navodi takve molitve niti preporučuje da se ponavlja neka napamet naučena molitva.

 Neki ljudi veruju da nakon što izgovore „Molitvu grešnika“ mogu biti sigurni da će dobiti večno spasenje. Ali nijedna molitva nije garancija za spasenje. Budući da smo nesavršeni, i dalje ćemo grešiti (1. Jovanova 1:8). Zato je Isus učio svoje sledbenike da se uvek iznova mole za oproštaj greha (Luka 11:2, 4). Pored toga, neki hrišćani su prestali da služe Bogu i tako su lišili sebe mogućnosti da žive večno (Jevrejima 6:4-6; 2. Petrova 2:20, 21).

 Kako je nastala „Molitva grešnika“?

 Istoričari imaju različita gledišta o tome kako je nastala „Molitva grešnika“. Neki kažu da se sa tom tradicijom započelo tokom protestantske reformacije (koja je započela 1517). Drugi veruju da su ovakve molitve sastavljene tokom religioznih pokreta koji su nastali u 18. i 19. veku. Bilo kako bilo, izgovaranje takvih molitvi nema potporu u Svetom pismu. Ono zapravo kaže da molitve ne treba mehanički izgovarati.

a Sveto pismo otkriva da Božje ime glasi „Jehova“.