Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Svila — „kraljica među tkaninama“

Svila — „kraljica među tkaninama“

Svila — „kraljica među tkaninama“

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ JAPANA

NEKI od najlepših odevnih predmeta na svetu, kao što su japanski kimono, indijski sari i korejski hanbok imaju nešto zajedničko. Oni su često izrađeni od svile, sjajne tkanine koju neki nazivaju kraljicom među tkaninama. Njena otmenost očaravala je ljude širom sveta, od kraljevskih porodica u prošlosti do običnih ljudi današnjice. Ali, do nje se nije uvek moglo tako lako doći.

U drevna vremena, svila se proizvodila isključivo u Kini. Niko drugi nije znao kako se ona dobija, a ako bi neko iz Kine obelodanio tajnu o svilenoj bubi mogao je biti pogubljen kao izdajnik. Ne iznenađuje što je zbog tog monopola nad proizvodnjom svila bila veoma skupa. Na primer, širom Rimskog carstva njena vrednost se merila u zlatu.

S vremenom, Persija je preuzela kontrolu nad svom svilom koja se izvozila iz Kine. Ipak, cena je i dalje bila visoka a pokušaji da se izbegne posredovanje persijskih trgovaca bili su uzaludni. Onda je vizantijski car Justinijan skovao plan. Oko 550. n. e. poslao je dva monaha u Kinu s tajnim zadatkom. Oni su se vratili dve godine kasnije. U unutrašnjosti svojih bambusovih štapova doneli su dugo očekivano blago — jajašca svilene bube. Tajna je otkrivena. Monopol nad proizvodnjom svile priveden je kraju.

Tajna proizvodnje svile

Svilu proizvode svilene bube, to jest gusenice svilene bube. Postoji na stotine vrsta svilenih buba, ali najkvalitetniju svilu daje vrsta Bombyx mori. Potrebno je mnogo svilenih buba da bi se proizvela svila zbog čega se razvilo svilarstvo, to jest uzgajanje svilenih buba. Šoiči Kavaharada, koji živi u prefekturi Gunma, i njegova porodica predstavljaju jedno od otprilike 2 000 japanskih domaćinstava koja se još uvek bave ovim poslom koji iziskuje mnogo truda. Njegova dvospratna kuća izgrađena je tako da udovoljava potrebama svilarstva i smeštena je na brdu s pogledom na dudovu šumu (1).

Ženka leptira izleže do 500 jaja koja su veličine glave čiode (2). Nakon dvadesetak dana izlegu se gusenice. Iako su sićušne, veoma su proždrljive. Dan i noć, one jedu lišće duda — i samo lišće duda (3, 4). Za samo 18 dana, gusenice dostignu veličinu 70 puta veću od prvobitne i presvuku košuljicu četiri puta.

Šoiči Kavaharada na svojoj farmi uzgaja oko 120 000 svilenih buba. Dok se one goste, čuje se zvuk kao kada obilna kiša pada po lišću. Kada se svilena buba potpuno razvije, njena težina će biti 10 000 puta veća od prvobitne! Sada je spremna da isprede čauru.

Tihe prelje

Nakon što svilene bube dostignu zrelost, njihovo telo postaje donekle prozirno, što ukazuje da je vreme da počnu presti. Kada se svilene bube uzvrpolje i počnu da traže mesto gde bi mogle da ispredu svoje čaure, vreme je da se premeste u posebne ramove koji imaju mnogo četvrtastih pregrada. Tamo ispredaju tanke, bele svilene niti (5), koje obavijaju oko sebe.

Šoiči Kavaharada je u to vreme naročito zaposlen jer svih 120 000 svilenih buba počinje da prede otprilike u isto vreme. Redovi i redovi ramova u kojima su one smeštene vise u hladnom, dobro provetrenom potkrovlju na prvom spratu kuće (6).

U međuvremenu, dešava se zapanjujuća promena u telu svilenih buba. Dudovo lišće koje su pojele pretvara se u fibroin, vrstu proteina koji se nalazi u dvema žlezdama koje se prostiru celom dužinom gusenice. Dok fibroin prolazi kroz te žlezde, njega obavija lepljiva supstanca, sericin. Dve niti fibroina se pomoću sericina spajaju i izlaze kroz otvor u predelu usta bube. Kada dođu u dodir sa vazduhom stvrdnu se i obrazuju jednu nit.

Kad svilena buba počne da prede, ne prestaje sve dok ne napravi čauru oko sebe. Ona prede brzinom od 30-40 centimetara u minuti, i pri tom sve vreme jednolično zamahuje glavom. U jednom članku se procenjuje da dok ne isprede čauru, svilena buba zamahne glavom oko 150 000 puta. Za dva dana i dve noći, svilena buba će proizvesti nit dugu 1 500 metara. Toliko su otprilike visoka četiri solitera!

U toku samo jedne nedelje, Šoiči Kavaharada će sakupiti 120 000 čaura koje će zatim biti poslate na daljnju preradu. Za izradu jednog kimona potrebno je 9 000 čaura, za kravatu 140, dok je za maramu potrebno više od 100 čaura.

Kako se dobija tkanina

Proces tokom kog se niti svile raspliću i namotavaju na kalem naziva se odmotavanje svile. Kako je taj proces nastao? Postoje mnogi mitovi i legende o tome. Prema jednoj legendi, kineska carica Ši Ling-Ši je primetila da je u njenu šoljicu čaja upala jedna čaura sa duda. Dok je pokušavala da je izvadi videla je kako se izdvaja fina nit svile. Tako je nastalo odmotavanje, proces koji se danas vrši pomoću mašina.

Da bi čaure imale tržišnu vrednost, lutke u njima se moraju ubiti pre nego što se izlegu. To se čini tako što se čaure izlažu visokoj temperaturi. Oštećene čaure se uklanjaju, a preostale se dalje prerađuju. Kao prvo, čaure se potapaju u vrelu vodu ili se izlažu pari da bi se niti odmrsile. Zatim se pomoću sprave s rotirajućim četkicama dolazi do početka glavne niti (7). U zavisnosti od željene debljine, dve ili više niti iz različitih čaura spajaju se u konac. Konac se suši dok je još uvek namotan na kalem. Sirova svila se ponovo namotava na veći kalem tako da se dobije klupko željene dužine i težine (8, 9).

Ako ste imali prilike da dodirnete svilu, možda ste osetili da je tako mekana i nežna da ste poželeli da gladite obraze njom. Šta joj daje tako posebnu strukturu? Jedan faktor je proces degumiranja ili uklanjanja sericina koji obavija fibroin. Svila koja nije degumirana gruba je i teško prima boju. Šifon je grublji zato što je u njemu zadržano nešto sericina.

Drugi faktor koji utiče na strukturu svile je to koliko su njene niti usukane, to jest upredene. Japanska tkanina habutaj je na dodir meka i glatka. Njene niti su veoma malo ili uopšte nisu upredene. Suprotno tome, krep je krut i izbrazdan, zato što se dobija od jako upredenih niti.

Bojenje je sledeći važan postupak. Svila se veoma lako boji. Zahvaljujući strukturi fibroina, boje duboko prodiru u svilu i izuzetno su postojane. Pored toga, za razliku od sintetičkih materijala, svila sadrži i pozitivne i negativne jone, tako da bojenje praktično uvek ima dobre rezultate. Mogu se bojiti svilene niti pre tkanja (10)  ili gotova svila nakon tkanja. Prilikom čuvenog juzen bojenja kimona, rukom se crtaju i boje prelepi motivi na već istkanoj svili.

Premda se svila uglavnom proizvodi u zemljama kao što su Kina i Indija, francuski i italijanski modni kreatori i dalje prednjače u dizajniranju svile. U naše vreme, zahvaljujući raznovrsnim sintetičkim proizvodima kao što su veštačka svila i najlon, tržište je snabdeveno mnogim jeftinim materijalima. Pa ipak, svila je i dalje bez premca. „Bez obzira na današnji napredak u nauci, još uvek je nemoguće veštačkim putem dobiti svilu“, kaže kustos Muzeja svile u Jokohami u Japanu. „Znamo sve, od molekularne formule do njene strukture. Ali, ne možemo to da oponašamo. To je ono što ja zovem misterijom svile.“

[Okvir/Slika na 26 strani]

KARAKTERISTIKE SVILE

Izdržljivost: Nit svile je jaka kao čelična nit iste debljine.

Sjaj: Svila ima nežan sjaj, poput bisera. On nastaje zbog višeslojne strukture fibroina, u obliku prizme, zbog čega dolazi do raspršivanja svetlosti.

Prijatna za kožu: Amino-kiseline koje sačinjavaju svilu prijatne su za kožu. Za svilu se kaže da štiti kožu od raznih kožnih oboljenja. Neki kozmetički preparati sadrže svileni puder.

Upija vlagu: Amino-kiseline koje ulaze u njen sastav, kao i poroznost svile omogućavaju koži da „diše“, održavajući je suvom i dajući osećaj svežine kada je veoma toplo.

Otporna na toplotu: Svila teško gori i ne oslobađa štetne gasove u slučaju da se zapali.

Pruža zaštitu: Upija ultraljubičaste zrake i tako štiti kožu.

Slab provodnik statičkog elektriciteta: Pošto svila sadrži i pozitivne i negativne jone i upija vlagu, ona ne stvara statički elektricitet tako lako kao neki drugi materijali.

ODRŽAVANJE SVILE

Pranje: Obično je najbolje da se svilena odeća odnese na hemijsko čišćenje. Ukoliko je perete kod kuće, koristite blagi deterdžent i toplu vodu (oko 30°C). Budite pažljivi, nemojte je grubo trljati ili cediti. Neka se suši na vazduhu.

Peglanje: Stavite neki materijal preko svile. Podesite peglu na temperaturu od oko 130°C i pokušajte da peglate prateći linije tkanja. Koristite vrlo malo pare ili je uopšte nemojte koristiti.

Uklanjanje fleka: Ako je neophodna brza intervencija, stavite svilu licem na komad neke suve tkanine. Lagano tapkajte s naličja vlažnom krpom ali nemojte trljati. Zatim je odnesite na hemijsko čišćenje.

Čuvanje: Zaštitite svilu od vlage, moljaca i prevelikog izlaganja svetlu. Koristite vešalice obložene sunđerom ili je složite na ravnu površinu, sa što manje presavijanja.

[Slika na 25. strani]

Čaure svile

[Izvori slika na 26. strani]

Slike 7-9: Matsuida Machi, Annaka City, Gunma Prefecture, Japan; slika 10 i uveličani uzorak tkanine: Kiryu City, Gunma Prefecture, Japan