Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

PRIMERI VERE

Nije poklekao pod nepravdom

Nije poklekao pod nepravdom

ILIJA hoda Jordanskom dolinom. Pre nekoliko sedmica je krenuo na put sa udaljene gore Horiv na jugu. Stigavši u svoju domovinu, Izrael, on vidi neke promene. Zemlja se polako oporavlja od suše. Počele su blage jesenje kiše i ratari oru svoje njive. Sigurno mu je drago kada sve to vidi. Ipak, još važnije mu je kako su njegovi sunarodnici. Zabrinut je jer u duhovnom pogledu nisu nimalo dobro. Obožavanje Vala i dalje cveta, i pred Ilijom stoji mnogo posla. *

U blizini grada Avel-Meola, Ilija vidi da je u toku veliki ratarski posao. U dvanaest jarmova bila su upregnuta po dva vola koja su izvlačila brazde po vlažnom zemljištu. Kod poslednjeg jarma nalazi se čovek kog Ilija traži. To je Jelisej, onaj koga je Jehova izabrao za proroka koji će zameniti Iliju. Pošto se Ilija ranije požalio da je usamljen u službi Bogu, sigurno jedva čeka da upozna tog čoveka (1. Kraljevima 18:22; 19:14-19).

Da li je Iliji možda teško što će ustupiti neka svoja zaduženja i što će jednog dana čak biti zamenjen? To ne znamo, mada nije nemoguće da su mu takve misli prolazile kroz glavu. Na kraju krajeva, on je bio „običan čovek kao i mi“ (Jakovljeva 5:17). U svakom slučaju, Biblija nam kaže šta je uradio: „Ilija mu je prišao i stavio na njega svoj proročki ogrtač“ (1. Kraljevima 19:19). Ilijin proročki ogrtač, verovatno od ovčije ili jareće kože, bio je znak da ga je Jehova izabrao za jednu posebnu vrstu službe. Dakle, bilo je veoma značajno što je svoj ogrtač stavio na Jeliseja. Ilija se voljno podložio Jehovinoj zapovesti i postavio Jeliseja za proroka koji će ga zameniti. Verovao je svom Bogu i slušao ga.

Ilija je ponizno postavio Jeliseja za proroka koji će ga zameniti

S druge strane, Jelisej je spremno pomagao ovom starijem proroku tako što ga je oko šest godina ponizno pratio i bio mu od velike pomoći. Kasnije je čak postao poznat kao onaj „koji je Iliji vodom polivao ruke“ (2. Kraljevima 3:11). Iliji je sigurno donelo veliku utehu to što je imao tako sposobnog pomoćnika. Ova dva čoveka su bez sumnje postali dobri prijatelji. Jedan drugom su pružali podršku i to im je pomoglo da izdrže velike nepravde koje su bile tako česte u njihovoj zemlji. Posebno je bilo teško što je kralj Ahav bio sve gori i gori.

Šta da radimo kada se suočavamo s nepravdom? U ovom pokvarenom svetu to nije ništa neobično. Ali kada imamo prijatelja koji voli Boga, to nam može pomoći da istrajemo. Takođe mnogo učimo iz Ilijinog primera, budući da on nije izgubio veru uprkos nepravdama koje je video.

„USTANI I POÐI U SUSRET AHAVU“

Ilija i Jelisej su davali sve od sebe kako bi duhovno ojačali narod. Po svemu sudeći, poučavali su i druge proroke, koji su bili organizovani u zajednice u kojima su se školovali za svoju službu. Međutim, kasnije je Ilija dobio novi zadatak od Jehove: „Ustani i pođi u susret Ahavu, kralju Izraela“ (1. Kraljevima 21:18). Zašto ga je poslao kod Ahava?

Taj kralj je već bio zastranio i postao najgori izraelski kralj do tada. Oženio se Jezaveljom i počeo da obožava Vala, zbog čega je idolopoklonstvo cvetalo u zemlji (1. Kraljevima 16:31-33). Kult Vala je obuhvatao obrede plodnosti, hramsku prostituciju i čak žrtvovanje dece. Osim toga, Ahav se nedugo pre toga oglušio o Jehovinu zapovest da pogubi zlog sirijskog kralja, Ven-Adada. Verovatno je iza toga stajao novčani dobitak (1. Kraljevima, 20. poglavlje). Međutim, sada su pohlepa, materijalizam i nasilje Ahava i Jezavelje postali još gori.

Ahav je imao dvor u Samariji, i bila je to zaista impozantna građevina. Takođe je imao dvor u Jezraelu, udaljenom oko 37 kilometara. Pored njega se nalazio jedan vinograd. Ahav je strašno želeo to parče zemlje, koje je pripadalo čoveku po imenu Navutej. Zato ga je pozvao i rekao da želi da kupi njegov vinograd ili da ga zameni za drugi. Međutim, Navutej je rekao: „Nikada ti ne bih dao nasledstvo svojih praočeva jer znam da bi to u Jehovinim očima bilo neispravno“ (1. Kraljevima 21:3). Da li je Navutej bio tvrdoglav? Nepromišljen? Mnogi bi tako rekli. Ali zapravo, on je slušao Mojsijev zakon, u kom Jehova nije dopuštao Izraelcima da trajno prodaju zemlju koja je nasledstvo njihove porodice (Levitska 25:23-28). Navutej nikada ne bi prekršio Zakon koji je Bog dao. On je imao jaku veru i bio hrabar, pošto je sigurno znao koliko je opasno suprotstaviti se Ahavu.

Naravno, Ahav nije mario za ono što je Jehova propisao po Zakonu. On je otišao kući „zlovoljan i potišten“ jer nije dobio što je želeo. „Legao je na postelju, okrenuo lice na stranu i nije hteo ništa da jede“ (1. Kraljevima 21:4). Kada je Jezavelja videla da se njen muž duri kao neko dete, odmah je skovala plan da mu omogući ono što je želeo, a uz to i da uništi jednu nedužnu porodicu.

Zloba koja je stajala iza ove zavere ostavlja bez reči svakoga ko čita o njoj. Kraljica Jezavelja je znala da je po Zakonu potrebno svedočanstvo dvojice svedoka da bi se potvrdila neka ozbiljna optužba (Ponovljeni zakoni 19:15). Zato je u Ahavovo ime napisala pisma jezraelskim velikašima. Od njih je zatražila da pronađu dva čoveka koja bi lažno optužila Navuteja za hulu, za šta bi usledila smrtna kazna. Nažalost, njen plan je uspeo. Dva „pokvarena čoveka“ lažno su svedočila protiv Navuteja i on je kamenovan. I ne samo to, ubijeni su i Navutejevi sinovi! * (1. Kraljevima 21:5-14; Levitska 24:16; 2. Kraljevima 9:26). Sve se to desilo zato što Ahav nije iskoristio svoj autoritet, pa se njegova žena osilila i uništila nedužne ljude.

Kako li se samo Ilija osećao kada mu je Jehova rekao šta su kralj i kraljica učinili! I nas može veoma pogoditi kada vidimo kako zli gaze nedužne ljude (Psalam 73:3-5, 12, 13). Danas često vidimo strašne nepravde, a ponekad su čak za njih odgovorni uticajni ljudi koji se predstavljaju kao Božji zastupnici. Međutim, ovaj biblijski zapis nam pruža utehu. Podseća nas na to da se od Jehove ništa ne može sakriti. On vidi sve (Jevrejima 4:13). Ali da li nešto preduzima?

„JESI LI ME NAŠAO, NEPRIJATELJU MOJ?“

Kada je Jehova poslao Iliju kod Ahava, rekao mu je: „Eno ga u Navutejevom vinogradu“ (1. Kraljevima 21:18). Očigledno je Ahav otišao tamo čim mu je Jezavelja rekla da je vinograd njegov. Nije mu bilo ni na kraj pameti da ga Jehova posmatra. Zamislimo osmeh na licu tog kralja dok uživa u svom novom vinogradu i sanjari o predivnom vrtu koji će tamo napraviti. A onda dolazi Ilija! Ahavovo zadovoljno lice se odjednom izobličuje od besa i mržnje i on prezrivo govori: „Jesi li me našao, neprijatelju moj?“ (1. Kraljevima 21:20).

„Jesi li me našao, neprijatelju moj?“

Ahavove reči pokazuju koliko je bio bezuman. Prvo, time što je Iliju pitao: „Jesi li me našao?“, Ahav je pokazao da je u duhovnom pogledu bio slep. Jehova ga je još davno „našao“, jer je video da je Ahav izabrao da čini ono što je loše i da uživa u plodovima Jezaveljine zlobne zavere. On je video da je u Ahavovom srcu ljubav prema materijalnim stvarima ugušila svako milosrđe, pravdu i samilost. Kao drugo, time što je Ahav rekao Iliji: „Neprijatelju moj“, pokazao je mržnju prema čoveku koji je bio Jehovin prijatelj i koji mu je mogao pomoći da se vrati sa svog zlog puta.

Iz Ahavovog negativnog primera možemo mnogo naučiti. Treba da zadržimo na umu da Jehova uvek vidi sve. Kao Otac koji nas voli, on zna kada smo skrenuli s pravog puta i pomaže nam da se vratimo. Zato često koristi svoje prijatelje — verne ljude koji poput Ilije prenose Božje reči. Bila bi zaista velika greška ako bismo na Božje prijatelje gledali kao na svoje neprijatelje! (Psalam 141:5).

Zamislimo kako Ilija govori Ahavu: „Našao sam te.“ Sigurno mu je trebalo hrabrosti da se suprotstavi tom zlom kralju, koji je bio lopov, ubica i buntovnik protiv Jehove Boga. Ilija mu je zatim izrekao Božju presudu. Jehova je imao celu sliku — pokvarenost se širila iz Ahavove porodice i zahvatila je ceo narod. Zato je Ilija rekao Ahavu da će ga Jehova ’počistiti‘, to jest da će istrebiti njegovu kraljevsku lozu. Ni Jezavelja neće umaći pravdi (1. Kraljevima 21:20-26).

Sve to vreme, Ilija nije bio pesimista i nije smatrao da zli sa svojim zlodelima mogu nekažnjeno proći. Danas bi se vrlo lako moglo doći do takvog zaključka. Ali ovaj biblijski zapis nas podseća ne samo da Jehova Bog vidi šta se dešava već i da će u određeno vreme sprovesti pravdu. Njegova Reč nas uverava da dolazi dan kada će on zauvek okončati svu nepravdu! (Psalam 37:10, 11). Međutim, možda se pitate: ’Da li Božja pravda uključuje samo kažnjavanje? Ili ima mesta i za milosrđe?‘

„JESI LI VIDEO KAKO SE AHAV PONIZIO PREDA MNOM?“

Možda je Iliju iznenadila Ahavova reakcija na Božju osudu. U zapisu stoji: „Kad je Ahav čuo te reči, razderao je svoje haljine i stavio kostret na svoje telo. Postio je, spavao u kostreti i hodao potišteno“ (1. Kraljevima 21:27). Da li to znači da se Ahav kajao za svoje postupke?

Možemo reći da je u nekoj meri promenio svoje ponašanje. Ahav se ponizio, a to sigurno nije bilo lako jednom ponosnom, arogantnom čoveku. Ali da li je to bilo pravo pokajanje? Poređenja radi, osmotrimo primer jednog kralja koji je živeo nakon Ahava i možda ga čak nadmašio u zlom postupanju. Bio je to Manasija. Kada ga je Jehova kaznio, on se ponizio i zavapio Jehovi za pomoć. Međutim, on nije ostao na tome. Načinio je korenite promene tako što je uništio idole koje je postavio i takođe se trudio da služi Jehovi. Čak je hrabrio i svoj narod da to čini (2. Letopisa 33:1-17). Da li je i Ahav učinio nešto slično? Nažalost nije.

Da li je Jehova primetio Ahavovo javno izražavanje tuge? Jeste, budući da je rekao Iliji: „Jesi li video kako se Ahav ponizio preda mnom? Zato što se ponizio preda mnom, neću pustiti ono zlo za njegovog života. U vreme njegovog sina pustiću zlo na njegov dom“ (1. Kraljevima 21:29). Da li je Jehova oprostio Ahavu? Nije. Samo bi iskreno pokajanje navelo Jehovu da pokaže takvo milosrđe (Jezekilj 33:14-16). U kojoj se meri Ahav pokajao, u toj meri je i Jehova pokazao milosrđe. Zato Ahav nije bio svedok strašnog kraja koji je zadesio njegovu porodicu.

Pa ipak, Jehova nije promenio svoju presudu. Kasnije je razgovarao sa svojim anđelima o tome kako navesti Ahava da krene u bitku u kojoj će izgubiti život. Ubrzo nakon toga, Jehovina presuda je izvršena. Ahav je ranjen u bici i iskrvario je u svojim bojnim kolima. U zapisu se navodi još jedan jeziv detalj: Kada su prali bojna kola, psi su lizali kraljevu krv. Tako su se naočigled svih ispunile reči koje je Jehova preko Ilije uputio Ahavu: „Na mestu gde su psi lizali Navutejevu krv, lizaće i tvoju krv“ (1. Kraljevima 21:19; 22:19-22, 34-38).

Ahavov kraj je Iliju, Jeliseja i sve druge verne Božje sluge uverio da Jehova nije zaboravio Navutejevu hrabrost i veru. Pre ili kasnije, Bog pravde će kazniti zle za njihova zlodela. On će takođe pokazati milosrđe kad god postoji temelj za to (Brojevi 14:18). To je zaista bila snažna pouka za Iliju, koji je decenijama istrajavao pod vlašću zlog kralja Ahava. Da li ste i vi žrtva nepravde? Da li čeznete da vidite kako će Bog ispraviti nepravdu? Ugledajte se na Ilijin primer vere. Sa svojim vernim saradnikom Jelisejem, nastavio je da prenosi Božje reči i nije poklekao pod nepravdom.

^ odl. 3 Jehova je pomoću troipogodišnje suše razotkrio koliko je ništavan Val, koga su obožavali kao boga koji donosi kišu i plodnost zemlji (1. Kraljevima, 18. poglavlje). Videti članke „Primeri vere“ u izdanjima Stražarske kule od 1. januara i 1. aprila 2008.

^ odl. 13 Jezavelja se možda plašila da će vinograd naslediti Navutejevi sinovi, pa se zato pobrinula da i oni budu ubijeni. Više pojedinosti o tome zašto Bog dopušta takva zlodela nalazi se u članku „Pitanja čitalaca“ u ovom izdanju.